|
|
|
|
|
Nera Porchy
|
 |
|
|
|
 Nera Porchy je dolutala na parkiralište jednog salona luksuznih automobila po kojima je i dobila ime. Nije primljena s dobrodošlicom ali su ju zaštitite portirke. Neko vrijeme je živjela među skupim automobilima, skrivala se od zvukova jakih mašina, gledala u prašinu koja se dizala iza širokih guma. Primjećivali su je samo oni kojima je smetala. Vozačima uopće nije bila zanimljiva. Da je Nera rasni pas koji bi dodao na vrijednosti skupom automobilu, možda bi joj netko otvorio vrata i odvezao ju u dom iz psećih snova. Budući da se to nije dogodilo, Nera je došla k nama. Tako je započela Nerina priča krajem zime 2007. godine. Deset mjeseci kasnije Nera je konačno pronašla svoj dom, svog Vladu, svoje dvorište za čuvanje, svoju fotelju za spavanje i djecu za igranje. Nažalost, Neri niti ovaj put nije bilo suđeno - drugi ljudi su ju rastavili od njenog Vlade. Nera nam se opet vratila ostavivši svog čovjeka i njegove suzne oči koje su dugo gledale automobil koji je odnosio zbunjen pogled njegovog psa. Kao da su Neri automobili donijeli nesreću.
Nera je križanka njemačkog ovčara stara tri i pol godine. Savršen je pas čuvar u najboljem smislu te riječi. Ono što druge pse treba učiti, Nera ima u sebi. Kad je u dvorištu sama, nema ulaska. Tada ima samo jednu misju – obraniti svoje dvorište. Ali, kad su njezini ljudi uz nju, pretvara se u gostoljubivu ovčicu, gura glavu na maženje, razdragano maše repom pseću dobrodošlicu pa sjedne i pruži šapu. Privrženost joj je u genima, ona je pas kojem je potrebno da bude privržena jednako kao što joj je potrebna hrana. Nera ne uzima hranu od stranaca ako ne dobije dozvolu od svojih ljudi. Vrlo je stabilna i inteligentna i slaže se s drugim psima. Uredna je u stanu kao svaki dobro odgojen pas.
Nera traži ljude za život u stanu ili još bolje one koji žive u kući s vrtom, jer voli slobodno trčati po vani i promatrati što se događa preko ograde. Traži ljude kojima će biti životni suputnik ili obiteljski pas čuvar. Traži ljude koje nikada više neće morati napustiti, koji će ju pratiti do kraja života. Za uzvrat će im dati ono čega ima u izobilju – ljubavi i vjernosti. Sigurno za Neru negdje postoje takvi ljudi ali gdje su?
 
|
|
|
Mala
|
|
|
|
|
 Mala se rodila kao plod ljubavi jedne lutalice i jednog finog gospodina psa. Neodgovornošću ljudi kojima je ovo bilo zabavno, mama lutalica je na svijet donijela 6 prekrasnih beba. Tada je ljudima prestalo biti zabavno. Srećom, ne svima, jer smo se mi potrudili bebama i mami pronaći udomitelje. Tako je bilo i Malom u koju se na prvi pogled zaljubio jedan Bruno. Bio je omiljen u zgradi u kojoj je živio, bilo je babinja, redali su se susjedi s poklonima i opskrbili Malu svime što jednom štenetu treba. Bruno je obožavao Malu, bila mu je sve na svijetu, satima su šetali nasipom, družili se s ljudima i psima. A onda se Bruno naglo razbolio, otišao u bolnicu i umro za 14 dana. I tako je Mala postala siroče, u potrazi za svojim novim Brunom.
Mala je izgledom na svog tatu malamuta, samo što nije toliko velika - teška je 22 kg i visoka do koljena. Stara je 1,5 godinu. Iznimno je blage naravi, dobroćudna, dobro odgojena. Izvrsno se slaže s drugim psima i obožava se igrati s njima. Lijepo hoda na lajni i poslušna je.
Mala traži ljude s kojima će živjeti kao ravnopravni član obitelji. Može živjeti i u stanu i u kući s vrtom. Idealna je za ljude koji žele jednostavne i ljubazne pse.
  
|
|
|
Buci
|
|
|
|
|
 Buci je možda nekoć bila nečiji pas. Kako se našla u dvorištu iznajmljene kuće u jednom zagrebačkom naselju nitko nije znao. No, nije imala čip, nitko ju nije tražio i tako smo usvojili Buci. No, Buci je imala svoje male tajne i jasnu ideju o tome kako živi pas - često je bježala, pa se ne bi vraćala danima, a u kasno proljeće prošle godine dugo je nije bilo i onda smo ju pronašli u jednom dvorištu s devet beba. Prekrasna Buci izgledala je jadno, bila je prljava, mršava, s nje su otpadali čuperci dlake. No, bila je kao i uvijek susretljiva i rado nam je pokazivala svoje bebe. Njih devet je uskoro otišlo u svoje nove domove, a Buci je ostala. Uskoro smo ju dali kastrirati, čipirana je i sada je samo trebalo odlučiti hoće li ostati ljubimica jedne volonterke ili njezine bake. Zatim, krajem jeseni, kuća je iseljena, počele su se događati ljudske drame, Buci su gazde kuće odlučili zadržati, zatim su ju nudili pa opet zadržavali i konačno su i oni nestali. Tako je Buci ostala sama, opet kao nekoć, miljenica ljudi iz naselja, prijateljica djece, pas koji uveseljava ljude sunčanjem na terasama kafića ali ničija. Buci nije mogla ostati u svom naselju i tako nam se vratila, ovaj put odlučna da konačno pronađe samo svoje ljude, zauvijek.
Buci je dvogodišnja križanka šarplaninca. Ona je prekrasan pas bujne dlake i impresivne veličine. Staložena je, mirna i dobroćudna prema drugim psima. Može zavoljeti i svoju mačku. Iznimno voli djecu, nježna je i mazna. Zna Buci biti i čuvar svog dvorišta, praviti se važna i lajati na neznance preko ograde ali ulaskom u dvorište neznanac postaje prijatelj.
Buci traži obitelj koja živi u kući s dvorištem, može boraviti vani jer je njezina bujna dlaka štiti od zime. Ljeti treba imati osiguran hlad više nego drugi psi. Buci je majstorica u bježanju od kuće, jer kad joj je dosadno, ona će otići potražiti zabavu sama. Stoga dvorište mora biti podzidano i visina ograde mora biti 1,5 m. Buci također mora imati slobodan pristup u kuću k ljudima kad god to poželi. Također, Buci voli šetati kao i svaki šarplaninac, pa treba odvojiti i barem dva sata dnevno za šetnju. Još kad bi se u veselom dvorištu smijala djeca, to bi bio raj za Buci.
  
|
|
|
Nemo
|
|
|
|
|
 Nemo se prije nepune četiri godine kao tromjesečno štene našao na ulici. Te noći je lijevala kiša, a on je zbunjen i potpuno mokar sjedio na kiši i čekao da ga netko uzme. Tko zna koliko je čekao dok nije stigla ruka spasa, odvela ga na toplo, okupala u toploj vodi i smjestila u krilo svog malog sina koji ga je nazvao Easy Dazi. Živio je kratko u carstvu mačaka svoje spasiteljice i ubrzo pronašao svoj novi dom u mladoj obitelji koja se na prvi pogled zaljubila u njega. Dali su mu ime Nemo.
Nažalost, pokazalo se da Nemo nikada nije postao pravi član obitelji, jer nakon dvije godine, obitelj se raspala, a Nemu su željeli vratiti. Ipak, dogovoreno je da može ostati u svom domu s jednim članom obitelji. No, ono što Nemo nije očekivao je da će nakon prvih 10 mjeseci sretnog života završiti na lancu u stražnjem dvorištu, bez kućice. Jednog ljeta je bio zaboravljen pa su ga hranili susjedi. Noćima je cvilio sam i zaboravljen. I tada ga je netko odlučio skinuti s lanca, pustiti iz dvorišta i Nemo je završio pod automobilom.
I tako nam se vratio, ozlijeđen, ne mogavši stati na prednju nogu. Povrijeđeni su mu živci i Nemo trenutno ide na akupunkturu i vježba nogicu. Vratio mu se osjet u dva prsta ali još uvijek ne staje na nju.
Nemo je star nepune četiri godine. Mješanac je u tipu hrvatskog ovčara i vrlo je privržen i umiljat pas. Povjerljiv je prema ljudima i penje se na svakoga tko mu se obrati, zagrli ga i mazi se. Temperament je nasljedio od pasmine od koje potječe, znatiželjen je i stalno spreman za akciju. Voli djecu, jer je rastao uz njih. Vrlo je nejžan i senzibilan i ne voli biti sam, jer se naužio samoće u svom životu. Boji se napuštanja i zato želi stalno biti uz čovjeka. Ipak, on je i vrlo inteligentan pas, pa kad shvati da mu protestiranje ne pomaže, smiri se i pokorno čeka da ga se opet netko sjeti. Brzo uči – ne treba mu se ponavljati tri puta.
Nemo traži ljude koji vole temperamntne i mazne pse koji bi što više vremena željeli provesti u krilu svog čovjeka ili u igranju i jurcanju vani. Nemo je trenutno invalid i nadamo se da će ponovo stati na nogicu, a ako ne stane, njemu osobno to neće ni malo smetati da i dalje bude ovakav kakav je i sada – veseli i uvijek dobro raspoložen, ljubazan i pozitivan pas.
  
|
|
|
Lily Sjajka
|
|
|
|
|
 Lily koju su djeca prozvala Sjajka, rodila se kao peta beba svoje mame. Sva njezina braća i sestre su udomljeni, a Sjajka je ostala sama. Tada su nastali problemi. U nedostatku svakodnevnog maženja i izvođenja među ljude, Sjajka se počela skrivati u kućici u boksu ili braniti režanjem čim bi se netko počeo približavati. Tijekom slijedeća četiri mjeseca sa Sjajkom je radio trener i sada je Sjajka spremna za novi dom.
Sjajka je križanka njemačkog ovčara i stara je osam mjeseci. Međutim, Sjajka je teška svega 15 kilograma, tako da se može reći da je minijaturni njemački ovčar. Sitna je, elegantna i nepovjerljiva prema strancima.
Sjajka traži strpljive ljude koji imaju iskustva s psima i koji su spremni potrošiti malo više vremena da bi stekli njezino povjerenje i time dobili iznimno privrženog i samo svog psa.
  
|
|
|
Čopor iz predgrađa
|
|
|
|
|
 Dragi naši ljudi,
Pišemo vam pismo iz predgrađa. Mi smo mali čopor koji je nekoć bio nečiji ali kako život piše romane, tako je napisao i našu neveselu priču.
U našem malom naselju naš čovjek je pronašao izgladnjelu Neru. Za Nerom je došao lijepi, veliki Bobi. Zatim je Nera rodila Leu, a ona Flipa. Flip se rodio bez jedne nogice.
Bili su to lijepi dani. U malom naselju izgrađenom poslije poplave prije 40 godina, život je tekao polako, smireno. Nije bilo opasnih prometnica, samo mirne ulice, zelene livade, voćnjaci, šikare i vrtovi puni zanimljivih stanovnika - zečeva, ježeva, lasica, čaplji, vjeverica, roda, čak i paunova koji su povremeno odnekud dolazili i opet nestajali. Zime su ponekad bile hladne, jer naš čovjek nije uvijek imao čime naložiti peć. Ali, imali smo krov nad glavom i tople ljudske ruke koje su nas gladile i obećavale proljeće.
Iznenada, prošle jeseni naš čovjek je nestao. Čuli smo da su ga odnijeli anđeli iza duge. Dobri ljudi iz susjedstva hranili su nas koliko su mogli. Nera je opet rodila. Svu njezinu djecu pogazili su automobili koji su dolazili na parkiralište novootvorenog restorana u ulici. Ipak, ostala je Lipa, naša vesela, zvrkasta Lipa. Na ljeto ju je udario auto pa je i Lipa poput Flipa postala tronogi pas. Zatim je rodila i Lea. Preživjelo je dvoje štenaca, dečko i curica, a ostali su se smrzli. Pod starim automobilom gdje ih je sklonila ipak je bilo prehladno za tek rođenu djecu.
No, ništa ne može uništiti pseću dušu. Život je tekao dalje. Spavali smo na našoj livadi. Katkada smo kisnuli, kaktkada nas je pokrio snijeg, ali bili smo zajedno, grijali se i čekali sunčani dan. Bio je to pasji život, kakav takav ali ipak zanimljiv. Ne žalimo niti zbog jednog proživljenog dana.
A onda se dogodilo nešto o čemu nikada nismo mogli niti sanjati. Jednog je dana stigao bager i posred naše livade iskopao trasu za cestu. Trebalo mu je svega tjedan dana. I tako je nestala naša livada. Zauvijek.
I upravo tih dana odnekud su došli neki jako dragi ljudi. Nisu nas ganjali automobilima niti šutali nogama. Odmah smo znali da su naši. Sa sobom su poveli Lipu. Čuli smo da je ubrzo operirala kuk i da nikada neće biti kao Flip. Već hoda na sve četiri noge. Dva tjedna kasnije poveli su i Leu i njezine dvije preživjele bebe. Mi, Nera, Bobi i Flip ostali smo uz rub naše nekadašnje livade lajati na bager koji odnosi naš dom, naše uspomene i našu budućnost.
Najveća nam je želja da Lipa, Lea i njezine bebe što prije nađu svoje dobre ljude. Ipak, bili bismo Vam zahvalni i da nama kažete što da radimo sada kad nam je cesta oduzela dom? Kuda da idemo? Ima li neko mjesto gdje bi nas dočekale nama toliko drage ljudske ruke?
U nadi da ćete nam pomoći, srdačno Vas pozdravljamo i unaprijed zahvaljujemo.
Mali čopor iz predgrađa
   
|
|
|
|
|
|