Budući da Udruga nema vlastito sklonište, tražimo volontere koji bi u svojim stanovima i kućama čuvali životinje do udomljenja. To podrazumijeva kompletnu brigu o životinji koja je na čuvanju. Udruga pokriva sve troškove vezane za prehranu i zdravlje životinja na čuvanju.

Također, trebamo volontere za prijevoz životinja, distribuciju pisanih materijala, prevođenje, realizaciju edukacijskih projekata, sudjelovanje u akcijama promocije rada Udruge na štandovima i prikupljanju financijskih sredstava. Od volontera se očekuje da su pouzdani i da se mogu obavezati da će dogovoreno vrijeme posvetiti radu Udruge.

Kako postati član Udruge?

Član Udruge Futura daj šapu možete postati tako da najprije pogledate pristupnicu, razmislite što želite raditi, koje su vaše mogućnosti i koliko imate vremena. Zatim kontaktirate Udrugu i nakon razgovora popunite pristupnicu u dvije kopije i s potvrdom o uplaćenoj godišnjoj članarini (100 kuna) ubacite u kovertu i pošaljete na našu adresu. Volonteri koji čuvaju životinje oslobođeni su plaćanja članarine. Kao član Udruge dužni ste prisustvovati sastancima Udruge i Skupštini, pridržavati se Kodeksa Udruge i prihvatiti Statut Udruge. Kao član Udruge dobivate člansku iskaznicu.

Pismo jedne volonterke, knjigovođe, majke i vlasnice sretnog para -  labradorice i  kokera.

Moj razlog za volontiranje je želja da pomognem životinjama koje je čovjek učinio ovisnima o sebi i potom odbacio. Što sam više slušala o tome moja želja da pomognem je rasla. Posebno sam sretna što se i moja šesnaestgodišnja kćer odlučila na volontiranje. 

Sada smo na veterinarskom fakultetu svaki vikend popodne. To je jedino vrijeme kada sam sigurna da mogu ispoštovati dogovoreno. Mogu povremeno uskočiti i napraviti nešto i u neko drugo vrijeme, ali ne mogu se obavezati. Nisam osoba koja bi nešto obećala, a onda se izvlačila i ne ispunila dogovoreno.

Želim raditi direktno sa životinjama. Mogu prevesti stvari, napraviti nešto za akcije prikupljanja sredstava, ali to nije to. Meni je stvaran užitak baš taj kontakt sa psima. Nakon dva sata bavljenja njima, ja sam preporođena. Osjećam da sam napravila nešto dobro i sretna sam. Npr. zadnji vikend sam dobila najljepši novogodišnji poklon kad sam uspjela u šetnju odvesti kujicu koja je tri godine s još tri psa živjela zatvorena na tavanu. Naravno da je u početku bila prestravljena samom pojavom ljudi. I napokon sam je uspjela prošetati! Nitko sretniji od mene. Ili jedan mali psić koji se u kutu boksa tresao i nitko mu se nije usudio prići, jer su mislili da grize. Od straha do ugriza malen je korak, ali bila sam uporna i mazila ga toliko dugo dok se nije smirio. Yes! Ne želim se odreći rada sa psima. Za mene to nije obaveza, to je sreća, to me ispunjava.

Nakon nekoliko tjedana volontiranja doživjela sam emocionalni slom. Razmišljala sam o tome da odustanem. Prijateljica mi je rekla da će biti bolje kad oguglam, otvrdnem. Ali ja to ne želim! To bi bilo kao da idem na posao i to radim bez strasti. Koja korist od mene? Tim jadnim životinjicama potrebni smo cijeli, a ne samo ruka koja drži lajnu. Treba im netko tko će im dati ljubav, a to se ne može bez emocionalnog angažiranja. I tako ostajem pri volontiranju. U tim trenucima dajem psima cijelu sebe, a ako me poslije i boli, to oni ne smiju osjetiti. Jasno mi je da ne mogu promijeniti svijet i odnos ljudi prema njima, ali mogu im bar taj djelić dana pokazati kakav bi im život trebao biti.

Dakle, moj pojam volontiranja uključuje rad sa životinjama, emocionalno angažiranje i kontinuirani rad. To sam ja. Mene ne treba maziti. Treba mi samo omogućiti da budem sa psima. Nakon toga me se nećete moći riješitii.

Pozdrav

Gordana